Piše: Zulejha Omerbašić
Amin Maalouf započinje svoje djelo Semerkand riječima, kako ih je opisao, gorljivim ili razočaranim: “Semerkand, najljepše lice koje je Zemlja ikada okrenula suncu.” Sva tajnovitost i ljepota ovog grada na Putu svile nije samo u tome što je boje pijeska i smaragda, nego i zbog toga što je njegove trgove krasio znameniti pjesnik, astronom i matematičar, Omer Hajjam. Semerkand je mnogim piscima bio inspiracija i mjesto radnje njihovih romana, a njihova glavna ličnost, upravo, Hajjam. Po njemu se Semerkand ponosno i naziva “grad Omera Hajjama”.
Piscima jednako zanimljiv, i također Hajjamov, je grad Isfahan, o kojemu je rečeno: “Isfahan, nesfe džahan” – Isfahan, polovina svijeta. Njegova slava i ljepota inspirisala je Perzijance da sastave izreku o gradu kojim se ponose. Ona je nastala mnogo nakon Hajjama te je, nesumnjivo, i njegov boravak u Isfahanu doprinio njegovoj slavi.
U priči o najljepšim gradovima na svijetu ne smije se izostaviti još jedan, ništa manje lijep – Istanbul, grad u kojem se nalaze posljednje mahale Evrope. Nije boje pijeska i smaragda, ali je vlasnik svjetala u kojima se ljudske oči gube. Grad sultana i prinčeva, carstava i palača, džamija i njihovih medresa. Stoljećima je bio prijestolnica dva velika carstva – Bizantijskog i Osmanskog, a znakovi njihove uspješne vladavine i danas se osjete. Raznolika kulturna baština vidljiva na istanbulskim trgovima se ponosno ističe i izaziva neprekidno divljenje posmatrača. Grad je naseljen od 7. stoljeća p.n.e. i o njemu je Napoleon Bonaparte rekao: “Kada bi cijeli svijet bio jedna zemlja, Istanbul bi bio glavni grad.”
Svaka istanbulska džamija je na svoj način monumentalna i ima naročito značenje. Tu se najviše ističu one iz perioda Osmanlija koje su uvakufili sultani i prinčevi Osmanske carevine. Svaka od njih je imala i medresu koja je u to vrijeme bila aktivna, a medresa džamije Sulejmanije se koristi i danas. Među novijim džamijama se najviše ističe Velika džamija na Čamlidži, istanbulskom vidikovcu. Za nju je rečeno da je konstruisana i dizajnirana tako da dočara nebo, a plavetnilo te džamije kao da gledaoca, zaista, i odvodi u nebeske ljepote.
Istanbul je najviše odlikovan time što se nalazi na dva kontinenta koja razdvaja glasoviti moreuz Bosfor, a iz koga izlazi i u grad zadire zaliv Zlatni rog. Putopisac Zuko Džumhur je Istanbulu dodijelio značajno mjesto u svojim djelima, te je o spomenutom zalivu napisao: “Neko će reći da je Zlatni rog lijep samo u proljeće. Drugi, opet, ujesen. Treći zimi. Ustvari, on je ružan i ljeti, i zimi, i ujesen, i u proljeće. Ali je u isto vrijeme i uvijek lijep, ali samo predveče. (…) Samo pred sunčev zalazak ovo je zlatan mač na crvenoj vatri. Samo nekoliko trenutaka svakog dana ovo je Zlatni rog.”
Isfahan, polovina svijeta, a ona druga polovina, nesumnjivo – Istanbul, zajedno sa svim svojim dnevnim i večernjim svjetlostima. Istanbul se ponosi svojim najpoznatijim trgom Sultanahmet, baš kao i Isfahan svojim Nakše džahan.
“A sada, prošetaj pogledom po Semerkandu. Nije li taj grad kralj Zemlje? Ponosit iznad svih gradova, a u njegovim rukama njihove sudbine?” – izreka je Edgara Allana Poa, posvećena Semerkandu, koja dovoljno govori o njemu. Međutim, u svjetlu slike o Istanbulu teško je odlučiti ko ima više prava da vlada, ali, koji god da od opisanih gradova postane vlasnik prijestolnice ljepote svijeta, bit će dosljedan predstavnik.
