Piše: Muharem Salkica

Promjena počinje od pojedinca.

Na prvom zasijedanju ZAVNOBiH-a, 25. novembra 1943. godine, Bosna i Hercegovina dobila je svoje granice, a time i svoju državnost. Zbog toga se na ovaj datum obilježava Dan državnosti, poseban praznik za svakoga ko u srcu nosi domovinu. I posna i bosa i hladna i gladna, ali posebna, jedinstvena, sa isto tako posebnim ljudima. Ljudima kojima njihovo najdraže, njihovu Bosnu i Hercegovinu, ne smiješ dirati. Ona je u srcu koje, kada se postigne neki uspjeh, kao da postane žuto-plavo i koje obuhvata čitavu Bosnu, od Une do Drine, od Save do Jadrana, u najljepšim granicama.

Te granice ustanovljne su u drugoj državi. Strpili smo se pola stoljeća i sada imamo granice samostalne države. Ali, ovom narodu izgleda da su te granice velike i zato svako postavlja svoje.

Crtaju se granice na karti jedne male države. Tamo gdje su ‘oni’ izbjegavamo da idemo. Svejedno bio neko Bošnjak, Hrvat ili Srbin, trudi se da ide tamo gdje njegov narod crta svoje granice. Odvoje se tako narodi svaki u neku svoju teritoriju. Međutim, ne staje se na tome. Krenu se crtati granice i među ‘svojima’ pa se ljudi klasificiraju po raznim kategorijama, dok se na kraju ne osame u svojim granicama.

Mala država, a u njoj svako ima svoj komad teritorije i kreće se u što manjem prostoru. Nisu u Bosni samo dva entiteta, ima ih na hiljade. Čim se napuste granice ustanovljene u Mrkonjić Gradu 1943. godine, upravo na ovaj datum, svaki Bosanac briše i granice koje je zamislio i za njega su svi Bosanci u Njemačkoj njegovi zemljaci. Zemljak, jedan poseban pojam. Veže se za osobu koja je iz iste države, a svejedno bio na drugom kraju države ili prvi komšija, ta osoba je zemljak. Ovaj pojam tada nosi značenje bliskosti veće nego pojam komšije. Zašto onda sebi zamišljamo neke granice?

Trebamo otvoriti svoje srce za sve one koji vole domovinu, a granice su jedne, one koje su ustanovljene. Unutarnje ne treba da imamo. Svi smo mi jedno srce, iste otkucaje svi imamo kada se javno, po dobru, spominje Bosna i Hercegovina. Svaki Džekin gol, uspjeh Amela Tuke, zlato mladih košarkaša, sve to djeluje posebno na Bosance i Hercegovce. To nas ujedinjuje, zato to treba da potenciramo, a ne razlike i unutarnje granice.

Treba da tražimo ono što je dobro, a naša domovina puna je dobra, samo ne vide svi.

Dobro je u nama, ali izražavamo ono loše, samo zato što ostali isto rade. Nije teško smeće bacati gdje mu je i mjesto, pošteno postupati prema svima, u javnom prevozu ustupiti mjesto onome ko ne može da stoji, nasmiješiti se slučajnom prolazniku. Sve su to sitnice, ali mnogo znače. Tako sebe usavršavamo, a na dobro podstičemo i druge oko sebe.

Promijenimo sebe da bismo promijenili i svoje okruženje, a time i poboljšali život u našoj lijepoj domovini.

Bosno i Hercegovino, Bosanci i Hercegovci, sretan Dan državnosti!